Bosanski Bosanski English English Français Français Deutsch Deutsch Русский Русский Español Español

Ambasador Britanije u BiH: Javni sektor u BiH funkcioniše kao sponzorska mreža za stranke na vlasti


Šta je prioritet: usvajanje ekonomskih zakona ili izmjene Izbornog zakona BiH?

Nije to opcija “ili-ili”, nego “i-i”. Cilj Britansko-njemačke inicijative je bio da se politička pitanja ostave po strani, a da se fokus usmjeri na konkretne reforme kojima će se poboljšati životni standardi. Na kraju krajeva, veći dio proteklog perioda od sedam godina je potrošen na političke rasprave koje nisu dovele do bilo kakvog rezultata.

Međutim, nedavna odluka Ustavnog suda BiH znači da se sada moraju napraviti hitne promjene Izbornog zakona BiH kako bi se dogovorio način imenovanja u Dom naroda FBiH. To je zato što imperativ nije samo da se izbori održe na vrijeme u oktobru iduće godine, nego da se i rezultati izbora implementiraju bez zadrške.

Očekujemo da bh. politički lideri dogovore neophodne promjene putem ozbiljnog dijaloga i u duhu kompromisa. Druge promjene bi, također, bile dobrodošle, naprimjer promjene koje bi omogućile održavanje izbora u Mostaru, ali mi smo jasno rekli da ove promjene moraju BiH približiti evropskim standardima, a ne udaljiti je.

Potreba da politički lideri pregovaraju o rješenju po pitanju izbornih promjena, ni na koji način ne zaustavlja niti smanjuje njihovu obavezu da se paralelno postiže napredak po pitanju ekonomskih reformi.

BiH još uvijek treba da rebalansira svoju ekonomiju prema privatnom sektoru te da javni sektor učini efikasnijim i takvim da ga ova zemlja može priuštiti. BiH mora raditi na uklanjanju ozbiljnih slabosti u polju vladavine prava i u borbi protiv korupcije. I mora poboljšati javne usluge za građane, posebno u oblastima kao što su zdravstvo i obrazovanje. Mi u međunarodnoj zajednici radimo sve što je u našoj moći da podržimo takve reforme, ali BiH u tom procesu mora imati vodeću ulogu.

Je li Izborni zakon BiH uslov za kandidatski status u EU ili aktiviranje MAP-a?

EU još nije navela svoje uslove koje BiH treba ispuniti da bi dobila status zemlje kandidata i neće sve dok ne bude u prilici da analizira odgovore na upitnik o članstvu u EU, na kojem se još uvijek radi.

Ne želim spekulirati koji bi to uslovi tačno mogli biti, ali će napredak BiH zavisiti od njenih sopstvenih napora, implementacije reformi i mogućnosti da ispuni osnovne zahtjeve demokratskih standarda, vladavine prava i tržišne ekonomije. Mogućnost da se održe izbori, uključujući i one u Mostaru, i implementacija rezultata izbora, su jasno osnovni standardi koje BiH mora biti u stanju ostvariti.

Kad govorimo o MAP-u, Sjevernoatlantsko vijeće je u principu već prihvatilo zahtjev Predsjedništva BiH za Akcioni plan za članstvo, ali je njegova aktivacija još uvijek predmet jednog uslova: uknjiženja vojne imovine koja je potrebna Oružanim snagama BiH i državi Bosni i Hercegovini.

Uprkos brojnim odlukama sudova o ovom pitanju, opstrukcije uknjiženju još uvijek postoje u RS, a taj dio posla nije završen ni u FBiH. Ujedinjeno Kraljevstvo dijeli želju Bosne i Hercegovine da se MAP aktivira što je prije moguće. Što više napretka se postigne u uknjiženju vojne imovine i u implementaciji novog Pregleda odbrane, to će jača pozicija BiH biti pred NATO-om.

Kako ste zadovoljni dosadašnjim sprovođenjem ekonomskih reformi? 

Ne, nisam. Neke važne reforme su implementirane, posebno u poljima koja nisu uvijek vidljiva građanima. Naprimjer, finansijski i bankarski sektori su znatno ojačani, što je važno za ekonomsku stabilnost BiH. Svjedočili smo i važnim reformama da se modernizuju zakoni o radu, a neki su bili na snazi još iz vremena komunizma.

Domaći bruto proizvod (GDP) Bosne i Hercegovine raste, iako još uvijek ni približno dovoljno brzo da bi se osjetila stvarna razlika u životnim standardima. Poreski prihodi su se povećali. Izvoz raste brže od uvoza, što je važno, jer je to ključ za održivi ekonomski rast. Napravljeni su i prvi koraci u pravcu racionalizacije javnog sektora. Naprimjer, Ujedinjeno Kraljevstvo pruža tehničku podršku Vladi FBiH u rješavanju problema javnih preduzeća koja posluju s gubitkom. Prošle godine su zabilježila neto profit.

Postignut je napredak, ali nije dovoljan. Mnoge reforme koje su obećane još nisu implementirane. Jedan od glavnih ciljeva Reformske agende je smanjenje poreskog opterećenja za privredne subjekte, jer je to kočnica rastu privatnog sektora.

Poresko opterećenje na privatna preduzeća se čak i povećalo u nekim poljima, što je zaista razočaravajuće. Neki koraci se poduzimaju da se ovo promijeni, ali mi bismo željeli vidjeti ambicioznije napore. Javni sektor je i dalje prevelik, neučinkovit i preskup.

Mi, također, ulažemo velike napore kako bismo poboljšali poslovnu klimu u oba entiteta, putem, naprimjer, uspostavljanja online sistema registracije novih poslovnih subjekata. Ekonomske reforme su važne, ali nisu dovoljne. Ako BiH želi da ostvari svoj ekonomski potencijal, moramo vidjeti promjene u mnogim drugim područjima također, kao što je politička stabilnost, vladavina prava i obrazovanje.

Opterećuju li unutrašnja pitanja sprvođenje seta mjera iz Reformske agende? 

Naravno da otežavaju. Rasprava o Zakona o akcizama BiH je dobar primjer. Javile su se neke opravdane zabrinutosti, po pitanju, naprimjer, stepena duga, transparentnosti i zadržavanja poreskih nameta na nivou koji je prihvatljiv građanima. Ali, razlog zašto je ovo pitanje postalo tako goruće, je jednako i zbog pozicioniranja stranaka na vlasti i u opoziciji za izbore naredne godine.

Da to nije slučaj, očekivali bismo da vidimo puno više konstruktivnog dijaloga s ciljem pronalaska rješenja u interesu cijele BiH.

Mnogo novca je uloženo u reformu javne uprave, međutim javna uprava nije reformisana. Kako to komentarišete?

To je veliko pitanje i nećemo vidjeti napredak preko noći. I, da, razočaran sam što je napredak spor. Ujedinjeno Kraljevstvo je pomoglo razvoju nove strategije reforme javne uprave BiH, ali ona još nije dogovorena i usvojena od različitih nivoa vlasti.

Reforma javne uprave je jedan od ključnih uslova za napredak na putu ka EU, tako da usvajanje i implementacija strategije treba da bude ključni prioritet. Nažalost, bilo je reformi u ovom polju, ali one nisu uvijek bile pozitivne. Na primjer, Zakon o državnim uposlenicima FBiH je bio korak koji udaljava od evropskih standarda.

Kao što sam rekao već mnogo puta, mislim da je rebalans ekonomije BiH s javnog na privatni sektor ključan, ne samo za vaš ekonomski, nego i za politički razvoj. U ekonomskom smislu je važan jer je javni sektor prespor, neučinkovit i skup, a većina njegovih troškova pada na leđa privatnog sektora, što usporava njegov rast.

To je, također, ključni razlog za obim sive ekonomije u ovoj zemlji. Iz političkih razloga je važan jer javni sektor funkcioniše kao ogromna sponzorska mreža za stranke na vlasti i daje im nepravičnu prednost kada je riječ o izborima. Šanse političara za ponovni izbor trebaju zavisiti od njihovog uspjeha u radu, a ne od toga koliko su poslova uspjeli naći za one koji ih podržavaju, a na račun poreskih obveznika.

Jeste li zadovoljni saradnjom s bh. vlastima u procesu sprovođenja reformi? 

Imali smo pozitivnu saradnju s vlastima na različitim nivoima tokom protekle tri godine i zato su neke od ovih važnih reformi implementirane. Ali, moram reći da ponekad djeluje da su oni koji su iskreno posvećeni reformama prilično usamljeni. Zato smo mi pokušali pružiti finansijsku i stručnu podršku tamo gdje je bilo potrebno, kako bi se reforme i dalje implementirale.

Jedan od pozitivnih rezultata Reformske agende je bio nivo praktične saradnje između entitetskih vlada predvođenih premijerom Novalićem i predsjednicom Vlade RS-a Cvijanović. Ponekad je cijela situacija djelovala pomalo šizofreno. Vidjeli smo nekoliko, previše, političkih kriza koje su se mogle izbjeći, u kojima su stranačke vođe razmjenjivale optužbe jedni drugima na račun, putem medija.

Ali, iza kulisa, rad vlada na harmonizaciji i implementaciji reformi u oba entiteta se nastavio. Tako da, sve u svemu, rezultati variraju. Mi smo sarađivali s velikim brojem vrlo profesionalnih ministara i zvaničnika koji daju sve od sebe, ali se suočavaju sa značajnim preprekama, kako unutar, tako i van vlada. To je rezultiralo u kašnjenju po pitanju velikog broja važnih reformi, a time i dovelo do zaustavljanja aranžmana s MMF-om, što će imati ozbiljne finansijske posljedice za BiH.

Jeste li zadovoljni saradnjom s opozicijom u procesu sprovođenja reformi?

Da budem iskren, u posljednje vrijeme je teško reći ko je opozicija. Neke stranke koje su na vlasti se ponekad ponašaju kao da su u opoziciji. S obzirom na broj reformi koje još nisu implementirane, nepostojanje stabilne većine u FBiH ili na državnom nivou je razlog stvarne zabrinutosti.

Ostalo je još godina dana do općih izbora i mislim da to vrijeme treba što bolje iskoristiti. Moje je mišljenje da je osnovno to što su lideri svih 14 stranaka zastupljenih u Parlamentarnoj skupštini BiH, na vlasti i u opoziciji, potpisali čvrstu obavezu da će raditi zajedno i podržavati implementaciju Reformske agende. Ali, izgleda da je za neke to bilo prazno obećanje. Nažalost, kratkoročni politički ciljevi nekih stranaka i pojedinaca su njima i dalje važniji od dugoročnih interesa građana Bosne i Hercegovine.