Bosanski Bosanski English English Français Français Deutsch Deutsch Русский Русский Español Español

Odgovor Vučiću na “Je li imate vi neki papir”: Evo kako Srbija krade od BiH stotine miliona eura godišnje


Na pitanje Faktora o dugu Republike Srbije prema BiH na osnovu korištenja hidroenergetskog potencijala rijeke Drine za potrebe rada hidroelektrana Bajina Bašta i Zvornik, Vučić je uzvratio kontrapitanjem: “Je li imate vi neki papir kod sebe da potkrijepite?”.

Jedan od oko 60 “potkrepljujućih papira” koji su u posjedu bh. strane, a koji idu u prilog postojanju duga Srbije, se nalazi na stranicama 289. i 290. Službenog glasnika Savezne republike Srbije od 18. februara 1984. godine. Radi se o Dogovoru o raspodjeli, načinu i kontroli plaćanja vodnog doprinosa, odnosno naknade za upotrebu vode iz akumulacija na vodotoku Drine radi proizvodnje električne energije na dijelu koji čini granicu između SR Srbije i SR BiH.

Dogovor o raspodjeli energije i novca

Tim je Dogovorom definirana raspodjela, način i kontrola plaćanja vodnog doprinosa, odnosno naknade za upotrebu vode iz akumulacija na vodotoku Drine radi proizvodnje električne energije.

– Raspodjela vodnog doprinosa, odnosno naknade, vršit će se tako što nadležnim samoupravnim interesnim zajednicama vodoprivede iz svake regije pripada pravo na naplatu vodnog doprinosa, odnosno naknade za jednu polovinu ukupno proizvedene električne energije na pragu hidroelektrana. Osnovica obračuna vodnog doprinosa, odnosno naknade, je 1 KWh proizvedene električne energije na pragu hidroelektrane – navodi se u Članu 3. potpisanog Dogovora.

Dogovor SR BiH i SR Srbije iz februara 1984. godine

Da pojednostavimo, BiH na osnovu ovog Dogovora pripada jedna polovina ukupno proizvedene električne energije hidroelektrana Bajina Bašta i Zvornik. Međutim, naša država u posljednjih 26 godina nije dobila niti jednu konvertibilnu marku po toj osnovi, a trebala je, tvrde stručnjaci, dobijati stotine miliona eura na godišnjem nivou zbog neisporučenih desetina hiljada GWh električne energije.

– Joj, glava me zaboli kad takve gluposti slušam, da se ne naljutite – kazao je Vučić nakon Faktorovog upita o isplati duga.

Nismo se naljutili, ali nismo dobili ni odgovor na pitanje. Dobili smo zato informaciju da je u BiH zapaljena imovina porodice Vučić, a da im niko nikada nije ponudio niti jednu marku kao naknadu za uništenu imovinu. Iako isplata ratnih šteta nema apsolutno nikakve veze sa poštivanjem ugovornih obaveza nekadašnjih saveznih republika, o toj se tezi također može jako dugo diskutirati na osnovu sudski utvrđenih “zasluga” u paljenju i uništavanju privatne imovine u BiH. Na jednu kuću Vučića bi u za BiH najnepovoljnijem slučaju, a na osnovu jedne prikladne jednačine izrečene u Skupštini Republike Srbije u ljeto 1995. godine, išlo oko 100 zapaljenih bošnjačkih kuća.

Milostinja iz Srbije

– Dat ćemo, učinit ćemo vam. Ne zato što imate bilo kakav pravni osnov da to tražite. Evo, ako imate pravni osnov tražite pare na nekom sudu i dobijte pa ćete vidjeti da nemate nikakav pravni osnov nego to služe prazne priče za novine, zato što je Srbija laka meta. Udri koliko možeš po Srbiji, utoliko je bolje i lakše. Pošto nemate niti jedan papir, niti jedan dokaz, mi ćemo da vam poklonite te pare – dodao je srbijanski predsjednik.

U ovoj fazi patriota Vučić brani “laku metu” Srbiju od zlih Bosanaca koji traže svoj novac, a istovremeno je i filantrop koji je spreman dodijeliti BiH milostinju. Samopouzdanje vjerovatno temelji na procjeni da će politički predstavnici srpskog naroda u BiH raditi u interesu Srbije, a ne svog naroda, te da će blokirati moguću međunarodnu arbitražu sa Srbijom.

Milostinja koju je Vučić spreman dodijeliti našoj zemlji se ne odnosi na novac koji su dužni isplatiti na osnovu korištenja hidroenergetskog potencijala rijeke Drine već također dug zasnovan na neisplaćenim naknadama za poplavljeno zemljište u općinama Višegrad, Srebrenica, Bratunac, Zvornik i Rogatica. Te naknade je Srbija prestala plaćati 1992. godine i akumulirani dug, bez zateznih kamata, prelazi 50 miliona eura.

Iako se sve općine nalaze na teritoriji bh. entiteta Republika Srpska (RS), koji u Vučićevim istupima kotira jako visoko na listi prioriteta, te naknade se ne isplaćuju. Ugovorima o izgradnji i potapanju zemljišta akumulacijom dugom 54 kilometra se Srbija obavezala i na uređenje priobalja, sprječavanje nanošenja mulja i šljunka u akumulaciju, izgradnju olimpijskog bazena u Višegradu i izdvajanje novca za sanaciju mosta Mehmed-paše Sokolovića. Ništa od navedenog nije ispoštovano.

– Drina teče, a pare idu samo na jednu stranu – kazao je svojevremeno bivši načelnik Općine Višegrad Zdravko Krsmanović te dodaje: “Braća jesmo, ali su nam kese različite”.

Suprotno Vučićevim tvrdnjama o nepostojanju duga, potpredsjednik Vlade Republike Srbije Rasim Ljajić je prilikom jedne od posljednjih posjeta Sarajevu istaknuo da je “pitanje vlasništva nad hidrocentralama u Zvorniku i Bajinoj Bašti jedno od najtežih u odnosima dvije zemlje”.

Zvornik i Bajina Bašta u suvlasništvu BiH

Dogovor o raspodjeli električne energije ili novca od te energije iz 1984. godine je prije ratnih dešavanja u BiH bio predmet revizije, ali nikada nije izmijenjen. Iako je garantirao BiH pola proizvedene električne energije na drinskim hidroelektranama, tim je ugovorom naša zemlja čak bila i oštećena. Naime, 75 posto glavnog vodotoka rijeke Drine, koji se koristi za rad ovih hidroelektrana, se nalazi na teritoriji BiH.

– HE Zvornik pripada faktički 50 posto BiH, a 50 posto Srbiji. Ona je napravljena u doba Jugoslavije iz saveznog novca. Čak su napravljena i dva agregata na jednoj, a dva na drugoj strani da bi se mogla koristiti struja pravedno. HE Bajina Bašta je dvije trećina bh. hidroelektrana. Tako joj pripada po međunarodnim pravilima i odnosima kako se mjere i upoređuju podaci koliko kome pripada. Nismo mi u BiH krivi što je tadašnja SR Jugoslavija odabrala dvije elektrane od kojih je jedna pola bosanska, a druga dvije trećine bosanska – pojašnjava u razgovoru za Faktor Emir Avdić, nekadašnji direktor Hidroelektrana na Drini.

Srbija, s druge strane, danas tvrdi da je finansirala izgradnju pomenutih hidroelektrana te da joj, s tim u vezi, pripada i sva električna energija proizvedena u njima.

– HE Zvornik se već višestruko isplatila. Ona radi već nekih 60 godina. Ona je za prvih 15 godina već sebe otplatila. Da je tačno ono što oni govore da je platila i Srbija, za 15 do 20 godina ona je vratila investiciju i to se moralo vratiti BiH kao prirodni resurs. Mi apsolutno imamo uzurpiran naš prirodni resurs – kazao je Avdić.

Svojevremeno su, dodaje naš sagovornik, Energoprojekt Beograd, Elektroprojekt Zagreb i Energoinvest Sarajevo izradili dokumentaciju, koja je verificirana u JUGEL-u, kojom je jasno i precizno definirano vlasništvo nad hidroelektranama.

– Postojeći objekat HE Zvornik je 50,2 posto srbijanski, a 49,8 posto bosanskohercegovački iz razloga što je dio jezera na srbijanskoj strani nešto veći zbog niže obale. Bajina Bašta je 67 prema 33 posto u korist BiH. Ukupni potencijal Drine je 47,1 posto bosanski, a nešto više od 30 posto srbijanski jer oni imaju i Ćehotine dio. Ostatak pripada Crnoj Gori – pojašnjava Avdić te zaključuje:

– BiH ima uzurpirane svoje prirodne resurse i to treba staviti na pravednu raspodjeli prirodnih resursa. U svijetu ima više od 1.000 takvih ugovora, a prvi je potpisan 1804. godine između Kanade i SAD-a. Ima i ugovor između Slovenije i Austrije, Hrvatske i Mađarske pa i Srbije i Rumunije, gdje se bez ikakvih problema dijeli Đerdap popola. Tamo se ne traži da se uzme teritorija radi lakšeg održavanja – kazao je bivši direktor Hidroelektrana na Drini.

Upravo se u postojanju ogromnog duga Srbije prema BiH i kontroli nad hidroelektranama Zvornik i Bajina Bašta skriva motiv iza zahtjeva Srbije za razmjenu pogranične teritorije. Prema srbijanskom prijedlogu, oba objekta bi bila u stoprocentnom vlasništvu te države i cjelokupna električna energija bi se isporučivala njihovom elektroenergetskom sistemu. BiH bi, s druge strane, dobila prazno zemljište od kojeg vjerovatno ne bi imala nikakvu korist, što prijedlog Srbije čini neprihvatljivim, ali što na našu zemlju i političke predstavnike koji rade u njenom interesu stavlja metu za napade srbijanske propagande s ciljem diskreditiranja i označavanja kao “remetilačkih faktora” u inače harmoničnim regionalnim odnosima.