Bosanski Bosanski English English Français Français Deutsch Deutsch Русский Русский Español Español

Sistemska diskriminacija: I zatvorenici u BiH žive bolje nego invalidi


Bosna i Hercegovina je još 2010. godine ratificirala Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom te usvojila standarde EU prema kojima uzrok invalidnosti nije kriterij za određivanja prava na zaštitu i naknade. Osam godina je prošlo od potpisivanja Konvencije, a sistemska diskriminacija osoba s invaliditetom je i dalje prisutna.

Prava bez prava

Vlada FBiH je u decembru 2016. donijela Odluku o usvajanju Strategije za unapređenje prava i položaja osoba s invaliditetom u FBiH, ali ona do sada nije mnogo pomogla onima kojima je namijenjena. Republika Srpska nema zakonom regulirana prava na invalidninu i beneficije za civilne invalide. Ove osobe mogu ostvariti prava samo prema Zakonu o socijalnoj zaštiti RS.

Ta prava podrazumijevaju materijalno osiguranje, dodatak za pomoć i njegu drugog lica, pomoć za osposobljavanje za rad djece i omladine, smještaj u ustanovu socijalne zaštite ili smještaj u drugu porodicu i usluge socijalnog rada.
Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida RS je izmijenjen 2015. godine, što je bila odlična prilika za njegovo usaglašavanje s Konvencijom UN-a, ali to se nije desilo.
U alternativnom izvještaju Inicijative za monitoring evropskih integracija BiH za prošlu godinu stoji da su osobe s invaliditetom i dalje na margini našeg društva. Zakoni na svim nivoima, stoji u ovom izvještaju, i dalje diskriminiraju osobe čiji invaliditet nije uzrokovan ratnim djelovanjima.

Čelni ljudi udruženja osoba s invaliditetom, ali i roditelji djece s posebnim potrebama, kažu da su za to najviše krivi političari koji na njih misle samo nekoliko mjeseci tokom izborne kampanje.

Zuko: Sve se svodi na deklarativnu podršku

Direktor Udruženja slijepih Kantona Sarajevo Fikret Zuko za „Avaz“ kaže da je politička podrška osobama s invaliditetom riješena kroz zakone i dodaje da se postavlja pitanje koliko su udruženja zadovoljna postojećim zakonodavnim okvirom.

– Nešto je povoljnija situacija u FBiH nego u RS. Sistem je ranije to riješio i to se ne mijenja. Neke su stranke podržavale udruženja, ali je to uglavnom bilo u programima, bez konkretne implementacije. Sve se svodi na deklarativnu podršku, bez konkretnih rješenja – ističe Zuko.

Uvijek ista priča

Gordana Radinković iz Banje Luke je 42 godine radila kao medicinska sestra u Domu zdravlja u Laktašima i majka je 25-godišnje Sandre koja ima Downov sindrom.
Godinu je Radinković bila na porodiljskom odsustvu, a zatim su joj na poslu omogućili još godinu neplaćenog odsustva.

– Današnji zakoni koje su pisali „stručnjaci“ su nakaradni. Oni ne znaju šta naša djeca trebaju. To znamo mi i dok god ne budemo sarađivali i jedni druge gledali kao partnere, a ne suprotne strane, nema uspjeha – ističe Gordana.
Ona dodaje da se političari za osobe s invaliditetom bore samo u predizbornim kampanjama. Sistemska podrška, ističe Gordana, ne postoji i ravna je nuli.

– Sandri je 25 godina i ništa se nije promijenilo otkako je rođena. Mi nemamo dva života. Ni mi ni naša djeca. Šta čekamo? Nemam pojma. Dolazimo u stanje očaja, a tada donosimo iracionalne odluke. Tada razmišljate da li je bolje da vas i nema. Ni vas, ni vašeg djeteta – kazala je Gordana Radinković.
Ona dodaje da se u udruženjima ista priča ponavlja godinama, ali niko nije odgovorio na ključno pitanje kada su osobe sa invaliditetom u pitanju – šta će biti s njima kada njihovi roditelji ili staratelji preminu?

– U zatvorima kriminalci žive bolje nego osobe s invaliditetom. Centar za socijalni rad će nakon mene doći kao lešinar i uzet će njenu imovinu. Kritika mora biti žestoka, jer niko ništa ne radi. Sto godina slušam kako nema para. Para ima, samo ih rasporedite pravilno – poručila je Gordana Radinković političarima.

 Željka Perišić-Ninković i Milica: Podrška Grada
Željka Perišić-Ninković i Milica: Podrška Grada

 

Dobar primjer banjalučkih vlasti 

Dječiji edukativni centar „Dajte nam šansu – Zvjezdice“ u Banjoj Luci pruža pomoć djeci s poteškoćama u razvoju i njihovim porodicama. Centar je otvoren u septembru 2015. godine, a njegove usluge trenutno koristi 115 lica.

Direktorica Centra Željka Perišić-Ninković, čija kćerka Milica također ima Downov sindrom, kaže, pak, kako im ključni ljudi Grada Banja Luka pružaju podršku i redovni su gosti ovog centra i na manifestacijama koje organiziraju „Zvjezdice“. Perišić-Ninković smatra da je i to značajno.
– Grad Banja Luka posvećuje pažnju našem udruženju. Kod nas su bili i predstavnici vlasti i predstavnici opozicije. Razgovarali su s nama, pomogli nam koliko su mogli. Naše aktivnosti su podržale političke stranke. Moglo bi to biti i bolje. Pokušavamo ih držati zainteresovanima – kaže Perišić-Ninković.